Novosti

Kazališna družina "Ivana Brlić-Mažuranić"

logo

Ljepotica i zvijer


Ljepotica i zvijer – riječ redatelja i dramaturga

"Ljepotica i zvijer", jedna od najvećih i najljepših bajki ikada napisanih, veliki je zalogaj i želja svakog glumca, dramaturga ili redatelja u dječjim kazalištima.
Zašto "Ljepotica i zvijer" i dan danas spada u sam vrh književnosti? Zbog poruke, velike i snažne poruke. Ovdje ne govorimo o poruci ljubavi (iako je i ona prisutna) nego o tome da nije bitno ono što je izvana nego ono što je iznutra. Tomu sam se i posvetio kao dramaturg ove predstave: istražiti i pokazati što nosi unutarnja snaga i unutarnja ljepota. Ljepotica je lik koji nosi ljepotu i izvana, ali i iznutra i po tome je savršen lik. Nevin lik bez mana, pun razumijevanja, jedini lik koji u ovoj priči može izvući "unutrašnjost" zvijeri. Gotovo svaka situacija u kojoj sudjeluje Bela (ljepotica) pokazuje ono što su ljudi iznutra, u scenama s Belom, njeni partneri otkrivaju svoje pravo JA (otac svoju sebičnost, Boris svoje samoljublje, zvijer svoju toplinu, razumijevanje i ljubav).
Lik zvijeri predstavlja sliku današnjeg svijeta, hrpu maski koje ljudi "stavljaju" na sebe, ponašajući se i praveći se da su nešto ili netko što zapravo nisu. Zvijer je pokazatelj današnjeg društva, njegove ružnoće, jedino s pravom osobom ljudi će "skinuti" svoje maske.
To je ono što sam htio postići, već mnogo puta ispričanu bajku ispričati na način na koji još dosad nije ispričana, s tom mišlju o ljudima, društvu, s tom porukom. Dječje kazalište (kazalište općenito) ne služi samo da se ljudi zabave, nego da ih se nešto nauči. Zadaća dječjeg kazališta je da nauči, usmjeri, ukaže mladim naraštajima što je dobro, što loše, što mogu promijeniti, tko mogu postati. U današnjem svijetu uloga dječjeg kazališta nikad nije bila bitnija, priča i poruka Ljepotice i zvijeri nikada nije bila točnija, zato ova predstava nosi više od igre i lutkarskog zanata, nosi promjenu, ukazuje i podučava djecu bitnim vrijednostima

_________________________________________________________________________

Senzacionalna predstava u režiji iskusnog Marija Kovača koja je pokupila sve najbolje pohvale i kritike od kolega iz struke, kritičara i novinara, ali što je najvažnije, i od publike te malih gledatelja. Po prvi puta u dječiju predstavu uvodi se znakovni jezik kojim se gluhi služe širom svijeta. Znakovni jezik u predstavi je zapravo prekrasna koreografija, onima koji ga ne znaju izgleda mistično, zagonetno te se on u predstavi ne prevodi odmah, prepustit će se djeci da ga sama dešifriraju, no vodi se računa o tome da mali gledatelji normalno mogu pratiti predstavu.

 

 

Riječ redatelja: "Priče iz davnine" su moja davna ljubav iz djetinjstva i dok sam studirao kazališnu režiju dao sam si u zadatak da moram do kraja svog radnog vijeka na pozornici postaviti ih sve. "Ribar Palunko i njegova žena" treća su od osam postaja tog puta. Inscenacijom ove predstave nastavljam se baviti istraživanjem i evaluacijom književnog rada Ivane Brlić Mažuranić koja je svoj životni put započela u Ogulinu a skončala u Slavonskom Brodu što je još jedna vrlo bitna poveznica. Kao dugogodišnji izbornik i organizator Ogulinskog festivala bajke uočio sam koliki pozitivan utjecaj Ivanina djela imaju na djecu te sam i ovom prigodom odlučio ostati što vjerniji njenom autentičnom rukopisu u čemu mi je svesrdno pomogao i autorski tim sačinjen od dramaturginje Kristine, scenografkinje Valentine, skladatelja Vlatka, tehničara Miška i glumačkog ansambla. Nadam se da smo napravili predstavu zbog kojeg će se neki novi klinci zaljubiti u Ivanina djela te tako prenositi sjeme te ljubavi spram domaće književnosti iz generacije u generaciju.

Ribar Palunko i njegova žena, ta bezimena heroina, morali su proći kroz različite kušnje, muke i nedaće kako bi došli do jednostavne spoznaje: Pazi što želiš kako ti se to ne bi uistinu i ostvarilo!


Mario Kovač