Trilogija...

Kazališna družina "Ivana Brlić-Mažuranić"

logo

 

Dječje kazalište ''Ivana Brlić-Mažuranić'' ovom trilogijom predstavlja svoj projekt postavljanja na scenu  manje poznatih Ivaninih bajki  trilogijom koju čine: Djevojčica i neman, Trgovac Nav, Halko i Jasenka..

 

   Trgovac Nav je jedna od pet bajki Ivane Brlić Mažuranić koja je uz  devet basni u knjizi ''Basne i bajke'' posthumno objavljena 1943., a od tada još samo jednom u brodskim ''Izabranim djelima'' 1994. pa je tako  ostala gotovo nepoznata i dječjoj i stručnoj čitateljskoj publici. Čitanje ove bajke danas, sa gotovo stoljetnim odmakom  od njezina nastanka,  pojačava  onaj, još od Priča iz davnine dobro nam znani osjećaj  uživanja u bajkovitosti , ailuminacija posebnostima njezina izričaja,  dramatizaciju ovoga teksta čini začudno aktualnom. Naime, svojim vrlo klasičnim izričajem, a načinom pripovijedanja svojstvenom najstarijim zabilježenim bajkama, Ivana Brlić-Mažuranić u ovoj  bajci kazuje sudbinu dobroga trgovca Nava, kojemu su čudovitost donijela dva Božja blagoslova po kojima prepoznaje dobre ljude a zli i nedobri su mu posve nevidljivi. Njegova se plemenitost  ostvaruje fabularnim vrhuncem kada se zlatnom krunom kruni siromašna djevojka koja je i na carskom prijestolju zadržala jednostavnost, čestitost, dobrotu i suosjećajnost. Autorica je ove najvrednije ljudske osobine materijalizirala u zlatni prah što sipi s vršaka prstiju malene siromašice i ostavlja trag na svemu što svojom dobrotom dotakne, kao što je na početku bajke pozlatila crveni baršun iz Navove trgovine. Po tome će zlatnom tragu dobrote Nav napokon i pronaći svoju carićicu i spokojan dočekati da dobro zauvijek zagospodari svijetom.

Bajka Trgovac Nav je dakle, bajka o pobjedi dobra i jedna je od onih koja daje jednostavne i  djeci tako razumljive odgovore na njihova vječita  pitanja: izravna pitanja o životu i smrti, o Bogu i ljudima, o dobroti i zlu…
a  brojni zadovoljni gledatelji već svjedoče o njezinom uspješnom kazališnom uprizorenju.

 

Bajka  Zašto se rodila bijedna Lera i njezino siroče, dramatizirana je kao sastavnica trilogije koju još čine bajke Djevojčica i nemani Trgovac Nav, a sve tri spadaju u manje poznata djela Ivane Brlić Mažuranić već i zbog toga što gotovo da i nisu objavljivana za širu čitateljsku publiku. Zajedničko svim trima bajkama je da su i likovi i prostori u njima oblikovani prema estetskim predodžbama umjetnosti neoromantizma i secesije. Slično, doduše, kao i u Pričama iz davnine, autorica događanja bajki smješta na pozornicu na kojoj bića, životinje i biljke simboliziraju prirodu i često poprimaju fantastična i antropomorfna obilježja, a prostori su obojeni zlatnom ili izrazito modrom bojom, urešeni biserima i dragim kamenjem. Takvo je i Sitivratovo jezero do kojega  Jasenka i njezina majka Lera dolaze u potrazi za razlogom i smislom svojega života na zemlji. Na tu potragu krenule su napaćene i nezadovoljne životom u zlonamjernoj, iako naizgled ravnodušnoj, ljudskoj zajednici svojeg naselja na rubu močvare, vjerujući da će im Sitivrat, vladar života na zemlji pomoći i razriješiti najveću životnu zagonetku. Kao i u svakoj drugoj klasičnoj bajci, glavni likovi na putu do ostvarenja dobra  nailaze na mnoge peripetije u savladavanju kojih im pomažu pomagači od kojih je svakako najvažnija zlatna utvica, naime, čarobna zlatopera patkica. Donekle je atipično  da majka Lera, iznemogla od života i tegobnog puta umire na samom početku čudesnih zbivanja, ali se tada Jasenki pridružuje Halko, sumještanin i sin upravo onog čovjeka koji ih je svojim zluradim uvredama i potaknuo na sudbonosno putovanje. Njega su dok je ribario u močvari zarobile misteriozne dračice te se tako i Halko, u potrazi za nestalim ocem, s Jasenkom  upućuje Velikom Sitivratu da mu nađe oca. Vrhunac radnje odvija se na Sitivratovom jezeru u kojemu on nadgleda živote svih ljudi i cijeloga svijeta, dok majka Lera, koja se preminućem preselila u njegovo carstvo, bdije nad srećom samo svojega djeteta, svoje Jasenke. Opravdanje i smisao cijele potrage Lera pronalazi u spoznaji da se ''svačiji život odvija upravo ondje i upravo onako kako to zahtijevaju svi drugi životi širom zemlje…'', a Jasenka i Halko po uputi Sitivrata osnivaju naselje u njegovoj planini, daleko od bolesne močvare pune nedobrih ljudi i dosadnih komaraca, simbolički zaokružujući alegoriju svevremenosti životnog ciklusa. Zanimljivo je da i u ovoj bajci naziremo Brlićkinu kritiku ravnodušja i bezosjećajnosti ljudske zajednice i to uvijek preko kritike pojedinaca koji nemaju volje ili snage promijeniti loše na dobro, ali se zato često pojavljuju baš djeca kao pokretačka snaga napretka i budućnosti, vječne nade za boljitak svijeta.
Važno je istaknuti i neka obilježja autohtonosti lokacija u ovoj bajci s obzirom da autorica radnju smješta u naselje na rubu močvare, a u neposrednoj blizini grada Broda je prije stotinjak godina stvarno bilo Jelas polje – velika prisavska močvara sva obrasla u 'jalšovinu' ili trsku, bitnu za odvijanje radnje, ali to i prirodno stanište divljih pataka, pa otuda inspiracija spisateljici za 'utvicu zlatoperu'. Čudesno Sitivratovo jezero na još čudesnijoj  planini moglo bi biti modrozeleno Sovsko jezero na Dilj gori blizu Broda.
Prema zapisima Ivane Brlić Mažuranić u  pismima i drugoj pisanoj ostavštini, moguće je s priličnom sigurnošću ukazivati na autentičnost brodskih lokacija na kojima se odvija radnja njezinih uradaka. Isto tako, spisateljica  je življenjem u malogradskoj brodskoj sredini uvijek bila izrazito senzibilizirana  za međuljudske odnose i konkretna događanja u kojima je često i sama sudjelovala, a potom  je sudbine svojih sugrađana ugrađivala u svoja djela, pa tako alegorijski i u ovu bajku.